| Abstract (croatian) | U radu je prikazana ilustracija zelene reznice vrste Magnolia xsoulangeana, sa prikazanim ozljeđivanjem osnove reznice i reduciranjem plojki svih listova za 50%. Reznica je duljine oko 12, 5 cm. Vazdazelene vrste i njihovi kultivari poput Magnolia grandiflora i M. delavayi mogu se uspješno razmnožavati poluzrelim reznicama uzetim tijekom kolovoza ili početkom rujna (podaci na jugu Engleske). Reznice s nodijem duljine 13.5 cm, jakom ozljedom i reduciranim plojkama svih listova, pikirane u multi-kontejnere, zasebne lončiće ili Grodan-kockice, umočene u 0.8 % IBA prah. Koriste se slični zatvoreni objekti, temperature i supstrati kao i kod zelenih reznica. Zakorjenjene reznice ostaju u podlošcima tijekom zime, a presađuju se u proljeće. Reznice pikirane kasnije (listopad), kalusirat će tijekom jeseni, zakorjenit će se u veljači, a moći ćemo ih presaditi u ožujku ili početkom travnja. Povaljenice kao način razmnožavanja dugo su vremena bile klasična metoda uzgajanja svih vrsta magnolija kada je u pitanju mali broj ranih zmnožebiljaka. Razlikuje se u odnosu na druge načine razmnožavanja jer obuhvaća razvoj adventivnog korijenja na grani koja je još uvijek dio matične biljke. Prije razmnožavanja povaljenicama potrebno je dobro obraditi tlo i dodati mu obilne količine treseta i grubog pijeska. Tijekom ožujka potrebno je saviti izdanke prethodne vegetacije i uzduž savinutog dijela načiniti rez u obliku jezika. Povaljenicama se može razmnožavati i tijekom listopada. Ovaj način osobito je pogodan za izdanke magnolije koji su prilično savitljivi, ali se ipak prilikom savijanja često lome. Rez je potrebno tretirati 0.8% IBA u prahu. Rakljom učvrstiti povaljenicu u zemlji, a gornji dio privezati uz kolčić. Pogledati povaljenicu nakon 12 mjeseci. Ako se zakorjenila, odsjeći od matične biljke. Zakorjenjena povaljenica može se presaditi u lončiće u listopadu (18 mjeseci nakon polijeganja). Može se i ostaviti do slijedećeg ožujka ili travnja (24 mjeseca nakon polijeganja), a zatim presaditi u lončić. Ilustrirano je obično (lučno) polijeganje. Rez u obliku jezika na izdanku matične biljke mora biti duljine oko 5 cm. Pažljivo savinuti izdanak kod reza i učvrstiti ga u tlu, a gornji dio privezati uz kolčić. Savinuti dio izdanka kod reza mora biti oko 7.5 cm ispod razine tla. Dobro zakorijenjenu povaljenicu prepoznajemo po rezu na izdanku. Od 1930-ih okuliranje je priznati način razmnožavanja drveća koje raste na otvorenom. U cijepljenju magnolija došlo je do velikog napretka kada je David Knucky objavio svoja iskustva s rezom u obliku slova T i okuliranjem magnolije na podloge sadnica uzgojenih u posudama. Okuliranje je zamjena za kopuliranje, a sastoji se od pupa, kore i dijela drva, a spaja se s tkivom podloge. Za podlogu se koriste sadnice uzgojene iz sjemena i presađene u pojedinačne četvrtaste kontejnere od 7.5 do 9 cm. Takve sadnice općenito su pogodne za okuliranje 18 mjeseci nakon klijanja. Za kompatibilnost podloge s plemkom treba pogledati tablicu 1. Opisat ćemo postupak cijepljenja magnolija okuliranjem kojim se koristi rasadnik Hillier iz Winchestera. Podloge najprije treba smjestiti u staklenik sa stalnom temperaturom od 15.5 ºC. Plemke se uzimaju tijekom srpnja i čuvaju do cijepljenja. Nakon toga odvojeni pupoljak spaja se s podlogom i učvršćuje 2.5 cm širokom elastičnom gumicom. Gumicom ne smijemo prekrivati pupoljak jer bi u protivnom spriječili rast izbojka. Uspješnost okuliranja prepoznaje se po nabubrenom pupu, a nakon 10 dana peteljka lista na blagi dodir otpada. Tijekom rasta plemke podlogu treba odsjeći iznad pupa radi poticanja rasta i razvoja cijepa. Do kraja listopada naraste izbojak duljine 7.5-10 cm koji zatim postaje dormantan. Tijekom cijelog vremena elastična gumica se ne skida, a cijepljene biljke drže se u hladnom stakleniku pri temperaturi od 5 ºC. Za rast i uspješan razvoj izbojka slijedećeg proljeća, presudno je tromjesečno razdoblje od cijepljenja do vremena dormantnosti u kojem bi plemka trebala započeti rast. Druga prednost okuliranja u tom dijelu godine je niska razina mezgre koja se izlučuje na površini reza. Slijedećeg proljeća uspješno okulirane biljke presađuju se u 18 cm duboke lončiće ispunjene tresetom, korom i kompostom s pijeskom uz dodatak gnojiva s produženim djelovanjem. Nakon cijepljenja biljka može narasti 1.5 m u roku od 15 mjeseci. Hortikulturna Zaklada Saratoga iz Kalifornije razvila je uspješnu tehniku okuliranja rezom u obliku slova T odabranih formi za vrstu Magnolia grandiflora kao podlogu. Okuliranje vršimo u travnju, a cijepljena biljka bit će za prodaju za 6 mjeseci. Na podlogu vrste Magnolia grandiflora može se također okulirati i Michelia. Zbog sposobnosti prilagodbe različitim vrstama tla, i povećanja otpornosti na hladnoću, u SAD-u i Skandinavskim zemljama kao podloga često se koristi M. acuminata uzgojena na polju. Ilustrirano je okuliranje magnolije te tablični prikaz podloga i kompatibilnih plemki kod cijepljenja. Okuliranje kao metoda cijepljenja se puno više koristi od kopuliranja uslijed niza prednosti: ekonomičnija je u smislu uštede plemki (umjesto jednog cijepljenja odvojenom grančicom, možemo izvesti nekoliko cijepljenja okuliranjem), uspješnija je, daje ujednačenije biljke i zahtjeva manje vještine. Ako se ipak odlučimo za cijepljenje ono se vrši od sredine kolovoza do ožujka, ovisno o uvriježenom načinu rada u pojedinom rasadniku. Za cijepljenje kompatibilne su slične vrste kao i kod okuliranja (vidi tablicu 1). Kod zimskog cijepljenja, krajem siječnja, dva do tri tjedna prije uzimanja plemki, podloge se unose u prostor s temperaturom 10-12 ºC kako bi potjerale. Obično spajanje je najbolja metoda kada su plemka i podloga relativno tanke i podjednake debljine. Podloga i plemka obavezno se učvršćuju gumicom za cijepljenje. Kako bi biljni sokovi «počeli kolati» prema gore, podlogu treba prevršiti na visinu od 30 cm iznad mjesta cijepljenja. Da površina reza ne bi izgubila vlagu, potrebno ju je premazati otopljenim voskom za cijepljenje. Cijepljene biljke držimo na vanjskim stolovima pri temperaturi zraka od 8-10 ºC. Tijekom slijedeća dva mjeseca, biljke pokazuju sporiji rast. U ovom trenutku podlogu treba prevršiti iznad mjesta spajanja. Loše izvedeno cijepljenje dovodi do slabog rasta biljke u narednim godinama, osim ako se plemka naknadno ne učvrsti. Tehnika rada koja je nedavno otkrivena odnosi se na poticanje predkalusiranja cijepa prije učvršćivanja i razvoja izbojka. U ovom postupku, poznatom pod nazivom «kalusiranje pomoću vruće cijevi» koristi se toplina od 20-25 ºC i to samo u području spoja, dok se podloga i plemka ne griju. Takav odvojeni postupak omogućuje brzo stvaranje kalusa u roku od tri tjedna i ukazuje jesu li se cijepljene biljke primile ili ne, kao i na daljnji uspjeh u rastu cijepa. Peter Cave iz Novog Zelanda i dalje umjesto okuliranja koristi obično spajanje (whip graft) kao način cijepljenja. Cijepljenje provodi pod plastenikom u mjesecu srpnju. Pretežno zbog klimatskih uvjeta, uzimaju se izuzetno velike plemke duljine 30-38 cm i to sa prošlogodišnjih izbojaka. Prednost uzimanja velikih plemki je u tome što se za 9 mjeseci od vremena cijepljenja mogu dobiti biljke za prodaju. Ljetno cijepljenje obično se provodi krajem mjeseca srpnja. Podloge se pripreme uklanjanjem svih grančica ili listova koji bi mogli ometati cijepljenje. Radi lakšeg spajanja s plemkom, prije unošenja u staklenik podloga mora biti «suha», bez velikog kolanja sokova. Sa pripremljenih plemki treba reducirati 50% listova, svezati ih u snopiće, staviti u prostor s viskom zračnom vlagom i zaštititi od direktnog sunčevog svjetla. Podlogu i plemku obavezno vežemo gumicom za cijepljenje, a podlogu prevršavamo do 30 cm od cijepa. Primljeni cijepovi postupno se privikavaju, ostaju u stakleniku preko zime, a presađuju se u proljeće. Podloga se prevršava u trenutku kada plemka počne aktivno s rastom. Iako se čini komplicirano savjetujem Vam da svakako pokušate uzgojiti svoju magnoliju, sigurno ćete uspjeti i to će Vam učiniti cijeli život sretnim vidjevši ju kako raste i cvate te donosi nove sjemenke. |
