| Sažetak (hrvatski) | Urbana stabla procjenjuju se na temelju estetskih, ekoloških, socijalnih i ekonomskih
koristi koje pružaju. Prema Pauliću i dr. (2012), urbane šume pružaju brojne koristi koje su
izražene u ekološkim i socijalnim funkcijama šuma od kojih je najvažnija ona rekreativna.
Radi ispunjenja tih funkcija nužno je imati sigurna i stabilna stabla odnosno šumske sastojine.
Sve te koristi urbanih stabala imaju i svoju cijenu, a jedna od njih je i trošak sanacije na
infrastrukturi uzrokovan rastom korijenja. Smanjivanjem šteta na infrastrukturi uzrokovanih
rastom korijenja znatno se utječe na troškove njege i održavanja stabala. Prema procjeni
McPhersona i Pepera (2000), godišnja izdvajanja za sanaciju šteta na infrastrukturi
(nogostupi, rubnjaci, slivnici) zbog rasta korijena drvorednih stabala u Kaliforniji iznose 70
milijuna dolara. Tom cijenom nisu obuhvaćene štete nastale na popločenim površinama u
parkovima, oko okućnica i drugih površina izvan drvoreda, odnosno štete na kolnicima,
temeljima građevina, parkiralištima, kanalizacijskim cijevima i ostaloj infrastrukturi. U zadnje
vrijeme sve se veća pažnja poklanja razvoju plana gospodarenja urbanim stablima s ciljem
smanjenja iznosa šteta na infrastrukturi. Razrađene su strategije za smanjenje šteta na
infrastrukturi koje se dijele u tri skupine s obzirom na predmet aktivnosti: stablo,
infrastruktura i korijenski sustav. U ovom radu temeljit ćemo se primarno na stablu. Pojam
potencijal za oštećenja infrastrukture, prema definiciji, odnosi se na oštećenja zbog rasta i
razvoja stabla. Neke strategije koriste se za prevenciju (preventivne mjere), dok se druge
koriste za sanaciju ili sprečavanje budućih šteta (kurativne mjere). Mnoge strategije su ujedno
preventivne i kurativne (npr. prepreke za korijen), dok su druge samo preventivne (izbor
vrsta) ili kurativne (orezivanje korijena). Preventivne strategije tipične su za fazu planiranja
dok se kurativne koriste za sanaciju nastalih oštećenja. Radi smanjenja šteta na infrastrukturi
obje vrste strategija trebaju biti obuhvaćene planovima gospodarenja. Budući da su pojedine
strategije, poput uporabe strukturnog tla ili prepreka za korijen, od većeg interesa za
znanstvenike i praktičare, o njima postoji mnogo više informacija. Svaka strategija ima svoja
ograničenja, stoga samo jedna nije dovoljna za smanjenje šteta. Cjelokupni plan za smanjenje
šteta treba se zasnivati na kombinaciji strategija integriranih u multidisciplinarni pristup... |
