| Sažetak | Veliki tetrijeb ili tetrijeb gluhan u vanborealnom području predstavlja
ugroženu životinjsku vrstu. Nakon zadnje odledbe na pojedinim gorskim i
planinskim masivima zapadne, srednje, istočne i južne Europe opstale su pojedine
manje međusobno izolirane populacije. Stoga je zaštita ove vrste usmjerena na
analizu kvalitete staništa kako bi se ova vrsta očuvala ili poduzele mjere za obnovu
populacije (reintrodukcija, translokacija). U ovome radu analizirani su stanišni uvjeti
za obitavanje velikog tetrijeba na Velebitu, u području iznad 1 000 m nadmorske
visine. Na tom području, ploštine 72 107 ha, analiziran je utjecaj ukupno 37
klimatskih i topografskih čimbenika te strukture staništa. Pri tome je signifikantan
utjecaj na nazočnost tetrijeba imalo njih 16, od čega 11 klimatskih, 3 topografska te
2 čimbenika koji se tiču strukture staništa.
Prema rezultatima analize tetrijeb preferira područja: u kojima su količine
oborina tijekom ljeta i zime učestalije više od prosjeka područja, na što višim
nadmorskim visinama (počev od 1 000 m na više), u kojima je što dulje zadržavanje
snijega, sa što više hladnih dana, s višim količinama oborina tijekom jeseni, što bliže
šumskim prometnicama te sa što većim udjelom šuma u području. Tetrijeb izbjegava
područja: u kojima su temperature zraka tijekom jeseni, proljeća i zime učestalije
više od prosjeka područja, s većim količinama oborina tijekom zime, s višim
prosječnim temperaturama zraka u travnju, s višim srednjim godišnjim
temperaturama zraka te izrazito nagnute terene i grebene.
Na cijelom istraživanom području ploština najpogodnijih površina za
obitavanje velikog tetrijeba iznosi 7 079 ha, od čega 5 027 ha u Parku prirode
„Velebit“, a 2 052 ha u Nacionalnom parku „Sjeverni Velebit“. |
